Smjernice OECD-a za multinacionalna poduzeća o odgovornom poslovnom ponašanju predstavljaju skup preporuka o odgovornom poslovnom ponašanju za multinacionalna poduzeća koja posluju na područjima država pristupnica ili s njih. Republika Hrvatska pristupila je Smjernicama 2019.
Multinacionalna poduzeća mogu biti u privatnom, državnom ili mješovitom vlasništvu. Smjernice nisu namijenjene isključivo velikim poduzećima. Primjenjuju se i na mala i srednja poduzeća (MSP-ove) koja su aktivna na multinacionalnoj razini, uz uvažavanje činjenice da mala i srednja poduzeća nemaju iste kapacitete za njihovu provedbu kao velika poduzeća. Smjernice se odnose na sve subjekte u sklopu multinacionalnog poduzeća (matična poduzeća i/ili lokalni subjekti). Cilj Smjernica nije uvođenje različitog postupanja prema multinacionalnim poduzećima u odnosu na postupanje prema domaćim poduzećima, već one predstavljaju dobru praksu za sve. Stoga se od multinacionalnih i nacionalnih poduzeća očekuje da se ponašaju jednako u svim u slučajevima u kojima se Smjernice primjenjuju na jedne i na druge.
Smjernice sadržavaju dobrovoljna načela i standarde za odgovorno poslovno ponašanje u skladu s važećim zakonima i međunarodno priznatim standardima. Smjernice sadržavaju preporuke za odgovorno poslovno ponašanje koje mogu nadilaziti ono što su poduzeća zakonski obvezna poštovati. Preporuka vlada upućena poduzećima da se pridržavaju Smjernica razlikuje se od pitanja pravne odgovornosti i primjene prava.
Smjernice pokrivaju devet tematskih područja: ljudska prava, objavljivanje informacija, zapošljavanje i odnose između poslodavaca i radnika, okoliš, borbu protiv podmićivanja i drugih oblika korupcije, interese potrošača, znanost, tehnologiju i inovacije, tržišno natjecanje i oporezivanje.
Osim toga, Smjernice sadržavaju opću preporuku da poduzeća provedu dubinsku analizu kako bi prepoznala štetne učinke u svim ovim područjima te pristupila njihovu rješavanju.
Za potrebe Smjernica dubinska analiza je postupak koji kao sastavni dio sustava donošenja poslovnih odluka i upravljanja rizicima poduzećima omogućava da prepoznaju, spriječe i ublaže stvarne i potencijalne štetne učinke svojih aktivnosti te pojasne kako pristupaju rješavanju tog pitanja. Dubinska analiza može se uključiti u šire sustave upravljanja rizicima unutar poduzeća pod uvjetom da ne bude ograničena samo na prepoznavanje stvarnih rizika za samo poduzeće i upravljanje njima, nego da obuhvaća i rizike od štetnih učinaka u područjima obuhvaćenima Smjernicama.
Provedba dubinske analize može pomoći poduzećima da izbjegnu rizik od nastupanja štetnih učinaka. Na prirodu i opseg dubinske analize, odnosno na konkretne korake koje je potrebno poduzeti ovisno o specifičnoj situaciji utječu čimbenici poput konteksta poslovanja poduzeća i posebnih preporuka iz Smjernica te bi ona trebala biti razmjerna veličini poduzeća, njegovoj povezanosti sa štetnim učinkom i ozbiljnosti štetnog učinka.
Smjernice se odnose na štetne učinke koje su izazvala ili kojima su doprinijela sama poduzeća ili na učinke koji su izravno povezani s njihovim poslovanjem, proizvodima ili uslugama u okviru poslovnih odnosa. Ako poduzeće izaziva ili može izazvati štetan učinak, trebalo bi poduzeti potrebne korake kako bi se takav učinak zaustavio ili spriječio. Ako poduzeće doprinosi ili može doprinijeti štetnom učinku, trebalo bi poduzeti potrebne korake kako bi se takav doprinos zaustavio ili spriječio te upotrijebiti svoj utjecaj kako bi se preostali učinci ublažili u najvećoj mogućoj mjeri. Smatra se da utjecaj postoji ako poduzeće ima sposobnost utjecati na promjenu štetne prakse subjekta odgovornog za štetu.
Smjernice također predviđaju mehanizam za prijavljivanje konkretnih slučajeva povezanih s navodnim nepoštivanjem Smjernica. Prema tom mehanizmu, zemlje koje su pristupile Smjernicama dužne su uspostaviti nacionalnu kontaktnu točku (NKT) za odgovorno poslovno ponašanje koja djeluje kao izvansudski mehanizam za pritužbe.
Od 2000. godine prijavljeno je više od 650 konkretnih slučajeva. Većinu su pokrenule nevladine organizacije, pojedinci i sindikati, pri čemu su glavne teme bile ljudska prava i dubinska analiza, prava radnika, okoliš i objavljivanje informacija. Slučajevi su se odnosili na poslovanje poduzeća u preko 100 zemalja i područja te na različite sektore, osobito na proizvodni, ekstraktivni i financijski sektor.
